S ciljem osiguranja usklađenosti pravila i praksi koji se odnose na iskorištavanje informacija javnog sektora unutar zajedničkog gospodarskog prostora, Europska je Unija 2003. godine usvojila Direktivu o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (tzv. PSI Direktiva). Direktivom i njezinim izmjenama iz 2013. kao i pripadajućim Smjernicama Europske komisije o preporučenim standardnim dozvolama, skupovima podataka i naplati ponovne uporabe dokumenata uspostavljen je pravni okvir za harmonizaciju propisa i prakse država članica u odnosu na ponovnu uporabu informacija, minimalni skup pravila kojima se uređuju ponovna uporaba i praktični načini olakšavanja ponovne uporabe postojećih informacija u posjedu tijela javnog sektora država članica.
U Republici Hrvatskoj ponovna uporaba informacija i otvaranje podatka za korištenje u komercijalne i nekomercijalne svrhe obveza je tijela javne vlasti od ožujka 2013. godine kada je stupio na snagu Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 25/2013) kojim je preuzeta PSI Direktiva iz 2003. godine. Zakon je izmijenjen i dopunjen 2015. godine preuzimanjem izmjena PSI Direktive iz 2013. godine.
U srpnju 2019. godine na snagu je stupila Direktiva (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i Vijeća o otvorenim podatcima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (preinaka). Novom Direktivom osnažuje se načelo da sadržaji javnog sektora kojima se može pristupiti sukladno nacionalnom zakonodavstvu trebaju biti besplatni za ponovno korištenje. Tijela javnog sektora neće moći naplatiti više od graničnog troška za ponovno korištenje svojih podataka, osim u vrlo ograničenim slučajevima. To će omogućiti većem broju malih i srednjih poduzeća i novih poduzeća da uđu na nova tržišta u pružanju proizvoda i usluga na temelju podataka.
Više podataka u stvarnom vremenu, dostupnih preko sučelja za aplikativno programiranje (API), omogućit će tvrtkama, posebice start-upovima, razvoj inovativnih proizvoda i usluga, npr. mobilnih aplikacija. Također, područje primjene Direktive obuhvatit će i podatke dobivene istraživanjima koja su financiranja javnim sredstvima: od država članica zahtijevat će se donošenje politika otvorenog pristupa podacima iz javno financiranih istraživanja, dok će se harmonizirana pravila o ponovnoj upotrebi primjenjivati na sve javno financirane podatke istraživanja koji će biti dostupni kroz uspostavljene repozitorije.
Novom Direktivom obuhvaćena su i javna poduzeća u sektoru prometa i komunalnih usluga koja generiraju vrijedne podatke. Iako odluka o tome trebaju li se njihovi podaci učiniti dostupnima može biti uređena različitim nacionalnim ili europskim pravilima, kada su ti podaci dostupni za ponovnu uporabu na njih će se primjenjivati načela Direktive u odnosu na primjenu odgovarajućih formata podataka i metoda objave i distribucije, dok će javna poduzeća i dalje moći odrediti razumne troškove za povrat povezanih troškova.
Nadalje, Direktivom se uspostavljaju zaštitne mjere kako bi se pojačala transparentnost i ograničilo sklapanje sporazuma tijela javne vlasti i privatnog sektora koji bi mogli dovesti do isključivog ponovnog korištenja podataka javnog sektora od strane privatnih partnera.
Poseban naglasak stavljen je na visokovrijedne skupove podataka, odnosno dokumente čija je ponovna uporaba povezana s važnim koristima za društvo, okoliš i gospodarstvo, osobito zbog njihove prikladnosti za stvaranje širokog spektra infiormacijskih proizvoda i usluga s dodanom vrijednošću, otvaranja novih, kvalitetnih radnih mjesta, te zbog brojnih mogućih korisnika usluga s dodanom vrijednošću i aplikacija koje se temelje na tim skupovima podataka.
Države članice dužne su uskladiti svoja zakonodavstva s odredbama nove Direktive najkasnije do 17. srpnja 2021.
Republika Hrvatska donijela je i podzakonske propise kojima se uvodi nacionalna dozvola otvorenih podataka i uspostavlja evidencija isključivih prava, te Uredbu o troškovima ponovne uporabe informacija kojom su utvrđeni objektivni, javni i provjerljivi kriteriji za izračun troškova ponovne uporabe informacija.
